Željko Matuš, jedan od najvažnijih nogometaša u povijesti Dinama i nekadašnji reprezentativac Jugoslavije, preminuo je u 92. godini života. Matuš je umro u Švicarskoj, gdje je proveo posljednja desetljeća života. Bio je olimpijski pobjednik iz Rima 1960. godine, osvajač srebrne medalje na Europskom prvenstvu iste godine i sudionik Svjetskog prvenstva 1962. u Čileu. Za Dinamo je igrao od 1954. do 1965. i ostao zapamćen kao dugogodišnji kapetan i simbol uglađenog, starozagrebačkog nogometa.
Legenda Dinama i reprezentativac Jugoslavije
Matuš je rođen 9. kolovoza 1935. u Donjoj Stubici, gdje je i počeo igrati nogomet. Još kao srednjoškolac nastupao je za Tekstilac iz Oroslavja, a prije toga i za Zagorec iz Krapine. U Dinamo je stigao 1954. godine i u Maksimiru ostao do 1965., skupivši ukupno 428 utakmica u plavom dresu. U tom je razdoblju nosio desetku i bio jedan od najvažnijih igrača kluba tijekom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Četiri trofeja i finale Kupa velesajamskih gradova
U dresu Dinama osvojio je jugoslavensko prvenstvo 1958. te tri Kupa, 1960., 1963. i 1965. godine. Kao kapetan predvodio je momčad do finala Kupa velesajamskih gradova 1963., prvog od dva europska finala u povijesti kluba. Na putu do finala Dinamo je u četvrtfinalu svladao Bayern u Münchenu s 4:1, a na samom otvaranju natjecanja bio je bolji od Porta u gostima. U polufinalu su dvije pobjede protiv Ferencvarosa dovele Zagrepčane do dvoboja za trofej. Matuš je u dvobojima u Portu, Münchenu i Budimpešti bio najbolji ili među dvojicom najboljih igrača na terenu, a finalne dvoboje protiv Valencije odigrao je kao kapetan.
| Godina | Natjecanje | Uspjeh |
|---|---|---|
| 1958. | Jugoslavensko prvenstvo | naslov prvaka s Dinamom |
| 1960. | Kup | osvajač s Dinamom |
| 1960. | Europsko prvenstvo | srebro s Jugoslavijom |
| 1960. | Olimpijske igre, Rim | zlato s Jugoslavijom |
| 1962. | Svjetsko prvenstvo, Čile | četvrto mjesto s Jugoslavijom |
| 1963. | Kup | osvajač s Dinamom |
| 1963. | Kup velesajamskih gradova | finalist s Dinamom |
| 1965. | Kup | osvajač s Dinamom |
Zlato u Rimu i srebro u Parizu
Na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. Matuš je s Jugoslavijom osvojio zlatnu medalju. U finalu protiv Danske zabio je pogodak za vodstvo 2:0, a Jugoslavija je slavila 3:1. Iste godine igrao je i u finalu Europskog prvenstva u Parizu, gdje je osvojio srebrnu medalju. Finale u Parizu igrano je u srpnju, a olimpijski turnir u Rimu u kolovozu i rujnu. Za jugoslavensku reprezentaciju ukupno je odigrao 13 utakmica i postigao pet pogodaka.
Dvije godine kasnije nastupio je na Svjetskom prvenstvu u Čileu. Jugoslavija je tada stigla do polufinala i natjecanje završila na četvrtom mjestu. Matuš je u toj generaciji bio jedan od nositelja igre, sposoban pokriti više uloga u veznom redu.
Jedina utakmica Hrvatske između 1945. i 1990.
Matuš je 12. rujna 1956. u Zagrebu nastupio za hrvatsku reprezentaciju u utakmici protiv Indonezije. Hrvatska je pobijedila 5:2, a Matuš je postigao pogodak za 1:0. Bio je to jedini dvoboj hrvatske reprezentacije između 1945. i 1990. godine. Matuš je bio i posljednji živući sudionik te povijesne utakmice.
„Gospodin u kopačkama“
Dinamo se od Matuša oprostio objavom na službenoj stranici kluba. U njoj su ga opisali kao znamenitu Dinamovu desetku i važnu figuru velike povijesti purgerskoga kluba. „Matuša pamtimo kao svojevrsnog simbola uglađenog, starozagrebačkog Dinama“, stoji u objavi. Klub je podsjetio da se uz njega razvila uzrečica „gospodin u kopačkama“, koja je u plavom klubu prije bila vezana uz Milana Antolkovića. U objavi su ga nazvali i dragim članom plave obitelji te dijelom proslavljene generacije koja je plesala od sredine pedesetih do šezdesetih godina.
U velikim europskim dvobojima katkad je igrao desetku, dakle kreatora igre, a katkad četvorku, defenzivnog veznog. Sam je govorio da su njegova vrlina, ali možda i slabost, bile različite uloge u kojima je mogao igrati. Često je, kako je isticao, igrao za druge, za suigrače.
Njegova igračka staza vodila je kroz nekoliko klubova:
- Zagorec iz Krapine
- Tekstilac iz Oroslavja
- Dinamo, 1954. – 1965.
- Young Fellows
- Zürich
Od nogometa do stomatologije
Matuš je bio među rijetkim sportašima s akademskom naobrazbom. Nakon odlaska iz Dinama karijeru je nastavio u švicarskim klubovima Young Fellowsu i Zürichu, u kojima je i završio igračke dane. Potom je postao ugledni stomatolog i u Švicarskoj ostao živjeti. Umirovljeničke dane provodio je u domu uz obalu Ciriškog jezera.
Oproštaj obitelji i kluba
Iz GNK Dinama poručili su da je Matuš zauvijek napustio plavu obitelj i izrazili iskrenu i duboku sućut njegovoj obitelji i prijateljima. „Dragi Željko, neka ti je vječna slava i hvala“, stoji u oproštaju kluba uz želju da počiva u miru Božjem. Vijest o njegovoj smrti objavljena je u utorak navečer.


