Ispravno pisanje
Nakon mnogo godina življenja izvan BiH mnogi od nas zaboravili su osnove pisanja na našem jeziku.
Bez namjere da pišem pravopis želim samo natuknuti najčešća mjesta u kojima griješimo govoreći ili pišući bosanskim jezikom.
(toc) #title=(Sadržaj)
Velika i mala slova
Velikim početnim slovima se pišu vlastita imena, i to:
– lična imena i prezimena: Rifet, Samir, Igor, Damir, Danijel, Nermina, Jelena, Bajrić, Čavkić, Zulić, Ivušić, Kosić;
– nadimci i atributi ako se sami upotrebljavaju ili su srasli s imenom i postali njegov sastavni dio: Lela, Doda, Huska, Huki, Kralj Tvrtko, Kulin Ban, Ričard Lavljeg Srca, Kralj Boduven, Karlo Veliki;
– imena božanstava: Allah, Jahve, Jehova, Jupiter, Zeus, Posejdon, Afrodita, Apolon;
– imena životinja i građevina: Šarenka, Crvenka, Zelenka, Jablan, Aduna, Krivi toranj u Pizi; Ajfelov toranj u Parizu, Atomium u Briselu
– imena pripadnika naroda: Bošnjak, Mađar (tačno je i Madžar!), Palestinac;
– imena stanovnika gradova, pokrajina, zemalja, država, kontinenata: Bišćanin, Travničanin, Krajišnik, Bosanac, Amerikanac, Evropljanin, Australijanac;
– imena nebeskih tijela: Sunce, Zemlja, Mjesec, Mliječni Put, Mars, Venera; Andromeda;
– imena kontinenata, država, naseljenih krajeva i mjesta (sve riječi u njima osim veznika i priloga): Australija, Evropa, Dalmacija, Lika, Bosna i Hercegovina, Krajina, Brod na Kupi, Južna Amerika, Dvor na Uni;
– imena mora, rijeka, jezera, planina i druga geografska imena: Una, Sana, Bosna, Drina, Boračko jezero, Grmeč, Romanija, Jadransko more, Fruška gora; Plitvička jezera, Balkansko poluostrvo;
– imena ulica i trgova: Studentski Trg; ako se sastoje iz više riječi samo se prva riječ: Željeznička ulica, Zagrebačka ulica; piše velikim slovom, a ostale malim slovom izuzev vlastitih imena: Bulevar Mule Mustafe Bašeskije, Ulica Mehmedalije Maka Dizdara;
– imena praznika: Bajram, Božić, Uskrs, Đurđevdan, Nova godina, Prvi maj;
– nazivi ustanova, preduzeća, društava: Matica Bošnjaka, Merhamet, Osnovna škola “Mladost”, Sarajevska banka, Kamerni Teatar, Sportsko društvo “Željezničar”, Medicinski fakultet u Tuzli, Organizacija Ujedinjenih Nacija;
– nazivi knjiga, časopisa, novina, književnih djela: Opšta enciklopedija, Naš jezik, Oslobođenje, Prokleta avlija, Modra rijeka
– prisvojni pridjevi izvedeni od vlastitih imenica sufiksima (nastavcima):
-ov, -ev, -in:
Fadilov sat. Bosančev majstorluk. Melihin kišobran. Danijelov šal.
Velikim početnim slovom se piše:
– prva riječ u rečenici:
Spušta se noć. Gdje su ljudi? Nema žive duše! Ulice su puste.;
– prva riječ poslije dvije tačke kada je upravni govor među navodnicima:
Al’ govori Musa Arbanasa:
“Priđi, Marko, ne zameći kavge, il’ odjaši da pijemo vino…”;
– nastavak pisma iza naslova ako se pismo nastavlja u novom redu, i to bez obzira da li se iza naslova stavlja zarez ili uskličnik:
Draga mama,
Tvoje pismo sam primio tek juče iako… Ili:
Draga Aida!
Molim te, nemoj se ljutiti što se rijetko javljam…
Velikim početnim slovom pišu se zamjenice Vi i Vas iz poštovanja prema osobi kojoj se piše:
Dragi nastavniče, Javljamo Vam se odmah po dolasku u ljetovalište. Na putu smo se držali Vaših preporuka…
U kompjuterskoj komunikaciji:
Pogrešno: “Dobili ste E-Mail preko Interneta.”
Ispravno: “Dobili ste e-mail preko Interneta.”
Malim slovom se piše:
– nastavak upravnog govora ako je bio prekinut umetnutom rečenicom radi nekog objašnjenja; na primjer:
“Hoće li svi”, pitao je direktor na zboru učenika, “pomoći u uređenju okoline škole?”;
– nastavak rečenice poslije upravnog govora, na primjer:
“Hoćemo!” – odgovorili su svi prisutni učenici.
“Krenimo na posao, onda, odmah poslije sastanka” – povikaše neki učenici.;
– prisvojni pridjevi izvedeni od vlastitih imenica sufiksima -ski, -ski, -čki, npr.: bosanski jezik, američki dolar, pariski učenik. Bio sam u banjalučkom Kaštelu
– zamjenice vi i vas kad se u pismu ne obraća samo jednoj osobi već grupi ili kad se piše dopis nekoj ustanovi, firmi, društvu; npr.:
Osnovnoj školi “Dr. Irfan Ljubijankić”, Bihać
Cijenjeni,
Obavještavamo vas da je…
Sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi
Sastavljeno se pišu: – nazivi stanovnika naselja iako se imena tih naselja sastoje od dvije akcentovane riječi i pišu se odvojeno; na primjer:
Banjalučanin (prema Banjaluka ili Banja Luka – oboje je tačno), Novosađanin (prema Novi Sad), Sanjanin (prema Sanski Most), Bjelopoljac (prema Bjelo Polje);
– prisvojni pridjevi izvedeni od naziva mjesta ako se sastoje od dvije akcentovane riječi, npr. južnoamerički (prema Južna Amerika), krivopalanački (prema Kriva Palanka);
– rječica “ne” uz imenice i pridjeve s kojima srasta u složenice, na primjer: – neznanje, nečovjek, nezahvalnost, neznalica, nebriga, neprijatelj, nepoznat, neprirodan, nezreo, nepismen, nevelik, nevidljiv;
– složeni prilozi kao: maloprije, pokadšto, gdjekad, gdjegdje, najednom, napamet, otprilike, i prijedlozi: povrh, namjesto, ukraj, uoči, podno;
– rječica “naj” u superlativu opisnih pridjeva, na primjer: najljepši, najlakši, najbolji, najjači, najjednostavniji.
S crticom između prvog i drugog dijela pišu se polusloženice, ako svaki od sastavnih dijelova čuva svoj akcenat i ako se prvi dio ne mijenja po padežima. Tako se pišu:
– višečlani nazivi mjesta, na primjer: Herceg-Novi (iz Herceg-Novog, u Herceg-Novom), Ivanić-Grad;
– dvije imenice od kojih jedna određuje drugu, a zajedno označavaju jedan pojam, na primjer: Baš-čaršija, radio-amater, Kapetanova-kula, auto-put, rak-rana, general-major;
Rastavljeno se pišu: – rječica “ne” u odričnim oblicima glagola, na primjer: ne znam, ne vjeruju, ne dolazimo, ne pitaj, ne može; izuzetak su odrični glagoli: neću, nemam, nemoj, nisam;
– odrične zamjenice: niko, ništa, nikoji, ničiji, nikakav, kad se upotrebljavaju s prijedlogom, na primjer: ni za koga, ni sa kim, ni u čijem, ni pred kakvim, ni za kojim;
– rječica “li” uz glagole u upitnim rečenicama, npr. Hoćeš li doći? Vjeruješ li mi? Znaš li to? i u upitnim rečenicama sa “da”, na primjer: Da li bi mi pomogla? Da li imaš novca? Da li ga voliš?
– rječica “je” uz glagole u upitnim rečenicama, npr. Je li on iz našeg kraja?
Ne piše se ”jeli” pošto to može značiti da su neki ljudi pojeli nešto.
Superlativ se piše zajedno:– on je najveći, to je najbolje, najljepši cvijet, najopasnija stvar, najmudriji savjet, najpametnije stvorenje;
Interpunkcija
U pisanju se radi jasnijeg prikazivanja onoga što hoće reći, upotrebljavaju pojedini znaci koji se zajedno nazivaju interpunkcija ili rečenični znaci.
Znaci interpunkcije su: tačka, zarez, tačka i zarez, dvije tačke, navodnici, upitnik, uskličnik, zagrade i crta.
Tačka se stavlja na kraju obavještajne – potvrdne i odrične rečenice, na primjer: Svaki dan učim za ispit. Kad je praznik ne učim.
Zarez se kao znak interpunkcije upotrebljava često i u različitim rečeničnim situacijama. Za upotrebu zareza je najvažnije pravilo da se ono što je u mislima tijesno povezano, što predstavlja jednu cjelinu, ne odvaja zarezom, a dijelovi koji čine cjelinu za sebe, odvajaju se zarezom od ostalih dijelova rečenice.
Zarezom se odvajaju: – riječi i skupovi riječi (istovrsni dijelovi rečenice u nabrajanju: Hase, Huse, Jasmina, Emina, Nermina i Adnan su otišli na izlet.
– zarezom se može odvojiti i prije veznika ako se želi nešto naglasiti:
Ponijeli su i hranu, i piće, i društvenih igara.;
On je uspio preći preko ćuprije, čim je stigo mi smo pristavile kahvu.;
– nezavisne rečenice kad nisu povezane veznicima:
Došao je, pozdravio se, dobro večerao i nestao.;
– paralelni dijelovi rečenice kad su u suprotnosti: Zadatak je težak, ali zanimljiv. Pokloniću tebi, a ne Igoru. Nismo ljetovali na moru, već u planini.
– rečenice koje su u suprotnosti: Kasnije smo krenuli, ali smo stigli na vrijeme. Vi ste pošli ranije, a ipak ste zakasnili.;
– rečenice u inverziji (kad se zavisna rečenica nalazi ispred glavne), na primjer: Kad se spremim, pozvaću te telefonom. Ako možeš, pomozi mi. Iako sam znala, nisam odgovorila na sva pitanja.;
– riječ ili skup riječi koji su naknadno dodati ili umetnuti u rečenicu: To je, dakle, tvoj voćnjak. Sve ću ti, naravno, ispričati. Ti si u pravu, neosporno.;
– vokativ i apozicija su, takođe, naknadno dodati u rečenicu, pa se odvajaju zarezom, na primjer: Vi ćete, djeco, dobiti slatkiša. Tebi ćemo, majka, donijeti voća. Djela Ive Andrića, jedinog južnoslavenskog Nobelovca, prevedena su na mnoge jezike.;
– uzvici isto nisu sastavni dijelovi rečenice, pa se odvajaju zarezom: Uh, što je hladno! Oh, što me boli zub! O, stigla si?!;
– umetnute rečenice na primjer: U mom selu, koje je jedno od najuspješnijih u voćarstvu, gotovo svi gaje maline.;
– između mjesta i datuma, na primjer: U Kraljevoj Sutjesci, 2. aprila 1357. Zenica, 15. august 1991.
Tačka i zarez se upotrebljavaju: – između rečenica koje su u složenoj rečenici manje povezane sa drugim rečenicama, na primjer: Kad smo se sreli, pozdravili smo se, razgovarali o školi; nismo pominjali nedavnu svađu.;
– između grupa riječi koje se razlikuju po srodnosti, na primjer: Na put ću ponijeti: odjeću, obuću, kišobran, higijenski pribor; knjige, bilježnice, pribor za pisanje; fudbal i reket za stolni tenis.
Dvije tačke se stavljaju: – iza riječi kojima se najavljuje nabrajanje, a ispred onoga što se nabraja, na primjer: Na pijaci kupi: sira, jaja, kajmaka, mesa, salate i luka.;
– ispred navođenja tuđih riječi (upravnog govora); npr. Rekao nam je doslovno: “Novac za ekskurziju je obezbijeđen”.
Navodnicima se obilježavaju:– tuđe riječi kad se doslovno navode, na primjer: Ulazeći svi viknuše: “Srećan ti rođendan!”
– riječi koje se upotrebljavaju s ironijom i kojima se nečemu ne želi dati suprotno značenje: npr.: Znam, ti si “vrijednica”. Uradio ti je to tvoj “veliki prijatelj”.
Na kraju upitnih rečenica stavlja se upitnik, na primjer: Kako si? Šta radiš?, a iza uskličnih (uzvičnih) rečenica, kao i iza manjih govornih jedinica koje se izgovaraju u uzbuđenju, povišenim glasom, stavlja se uskličnik, na primjer: Uh, što sam gladna! Ne viči! Požar! Kad se pitanje izgovara povišenim glasom iza njega se stavljaju i upitnik i uskličnik; npr. On položio?! Ne daš?!
Zagradom se u rečenici odvaja ono što se dodaje radi objašnjenja prethodne riječi ili dijela rečenice, na primjer: Interpunkcija (rečenični znaci koji doprinose jasnijem izražavanju. Imenske riječi (imenice, pridjevi, zamjenice i brojevi) mijenjaju se po padežima. Za vrijeme rata (1992/95) vladale su nestašice hrane, odjeće i lijekova.
Crta se piše:– Umjesto navodnika u dijalogu i to u štampanim tekstovima:
– Ko je to bio? – upita majka.
– Moj drug.
– Zašto ga nisi pozvao unutra?
– Žurio je – promrmlja on.;
– kad se želi nešto istaći, ili naglasiti suprotnost, neočekivanost; na primjer: Pođem ja, kad – nigdje nikog. Sve sam naučila, sve znam – ne vrijedi, zbunila sam se.
Pravopisni znaci
Pravopisni znaci se upotrebljavaju uz pojedine riječi za razliku od interpunkcije koja se upotrebljava u rečenici.
U pravopisne znake se ubrajaju: tačka, dvije tačke, nekoliko tačaka, crta, crtica, zagrada, apostrof, znak jednakosti, znak porijekla, akcentni znaci i genitivni znak.
– Tačka se kao pravopisni znak upotrebljava: – iza skraćenica: npr., itd., sl., tj.;
– iza rednih brojeva kada se pišu arapskim brojkama: 15. mart 1991. godine.
Tačka se ne piše iza rednih brojeva napisanih arapskim brojkama kada se iza njih nađe drugi pravopisni znak (zarez, zagrada, crta ili koji drugi); npr.: O tome ćete naći informacije na 119, 120, 121 i 122. strani. Na nekim spratovima (2, 4. i 5) su pokvarene električne instalacije. Na 10-15. kilometru ćeš ugledati planinarski znak.
– Dvije tačke se kao pravopisni znak pišu:– između brojeva ili slova kojima se iskazuje neki odnos i čitaju se “prema”.
Na primjer:
Rezultat utakmice je 2:1 u korist “Jedinstva”.
Korjenski samoglasnik se smjenjuje o:i:a u riječima ploviti – plivati – poplaviti.
– Nekoliko tačaka (najčešće tri stavljaju se: – umjesto izostavljenog teksta i u isprekidanom tekstu; na primjer:
Prijedlozi su: kod, pored, u, sa…
Kad se voz zaustavio, on se pojavi… i reče: “Divno je vratiti se kući”.
– Crta se kao pravopisni znak upotrebljava: – između brojeva umjesto prijedloga “do”, npr.:
Kupi 10 – 15 kilograma krompira.
Ivo Andrić (1892.–1975.) je dobio Nobelovu nagradu za književnost.
Ako se ispred prvog broja nalazi prijedlog od, crtu ne treba pisati već ispisati i prijedlog “do”; na primjer: Prvi svjetski rat je trajao od 1914. do 1918. godine.
– između naziva gradova i drugih mjesta da bi se označio pravac kretanja, na primjer: Put Sarajevo – Tuzla ima veliki privredni značaj.
– Crtica se kao pravopisni znak piše: – između dijelova polusloženica: radio-aparat, auto-mehaničar, foto-aparat, aero-miting;
– pri rastavljanju riječi na slogove na kraju retka;
– u složenim ili izvedenim riječima u kojima se prvi dio piše brojem, a drugi dio slovima:
150-godišnjica, 40-tih godina prošloga stoljeća, 15-godišnjak;
– između skraćenica i nastavka za oblik, na primjer: Kulturna saradnja sa UNICEF-om je dobra.
– Zagrada kao pravopisni znak: – služi da označi oba oblika riječi o kojima se govori, npr.:
Prijedlog s (- uz instrumental sredstva se ne upotrebljava).
– stavlja se iza rednog broja ili slova kojima se označava novi odjeljak:
1), 2), 3) itd. – a), b), c) itd.
– Apostrof se stavlja umjesto izostavljenog slova: Je l’ to tačno?
– Znak jednakosti se upotrebljava između riječi da bi se označila njihova jednaka vrijednost, a čita se: jednako, ravno, isto, što jeste. Na primjer:
himba = sumnja, tata = subjekat
– Znaci porijekla su > i <. Upotrebljavaju se u stručnim tekstovima.
– znak > se čita “dalo je” ili “razvilo se u”, npr.: tvojega > tvoj-ega > tvo-oga > tvo-ga;
– znak < se čita “postalo je od”, npr.: crnji < crn -ji; junače – junak -e
– Akcentski znaci se bilježe u stručnoj literaturi (obično iz gramatike i u običnim tekstovima kad je potrebno da se označi riječ koja se od iste riječi u susjedstvu razlikuje samo akcentom; npr.: Sâm sam to uvidio. Došao je da dâ oglas.
– Genitivni znak se stavlja na krajnji vokal genitiva množine kad je potrebno označiti razliku ovoga oblika od drugih oblika, najčešće genitiva jednine iste zamjenice. Na primjer: Iz primjera možeš zaključiti o toj pojavi. Genitivnim znakom je naznačeno da je to genitiv množine, odnosno da se iz više primjera može zaključiti, a ne samo iz jednog.
Skraćenice
I. Skraćenice koje nastaju skraćivanjem riječi u čitanju izgovaraju se potpuno, kao da nisu skraćene. I one se međusobno razlikuju, a najčešće se upotrebljavaju sljedeće:
– skraćenice kod kojih se skraćivanje označava tačkom:
br. (broj) tzv. (tako zvan) ž.r. (ženski rod)
uč. (učenik) i sl. (i slično) v.d. (vršilac dužnosti)
str. (strani) tj. (to jest) o.g. (ove godine)
– skraćenice za mjere, veličine, novčane jedinice koje se pišu bez tačke:
– Bez tačke se pišu i sljedeće skraćenice:
dr (doktor), gđa (gospođa), gđica (gospođica).
II. Skraćenice koje su nastale od prvog slova ili sloga svake riječi u višesloženim izrazima (složene skraćenice) čitaju se različito:
– neke se čitaju potpuno kao da su svi dijelovi riječi napisani, a pišu se bez tačke, npr.:
VPS – Viša poslovna škola
UN – Ujedinjene Nacije
PTT – Pošta, telefon, telegraf
– neke postaju riječi pa se čitaju kao skraćenice i mijenjaju po padežima, npr.:
Bila sam u SAD-u. Iz SAD-a sam donijela kompakt diskove sa operskom muzikom.
– skraćenice preuzete iz stranih jezika pišu se kako se izgovaraju i mijenjaju se po padežima, npr.:
Uneskova pomoć zemljama u razvoju je dragocjena.
Pomoć u hrani i lijekovima je stigla od Unicefa.
Pisanje tuđih riječi
– Tuđa vlastita imena pišu se: – izvorno, onako kako se pišu u jeziku iz kojeg potiču, na primjer: Ernest Hemingway (Ernest Hemingvej), Boccaccio (Bokačo), Shakespeare (Šekspir), Chicago (Čikago), New York (Njujork), München (Minhen), Zürich (Cirih);
– fonetski, bez obzira na naše pismo, kad su riječi iz slovenskih jezika koji se služe ćirilicom (srpskog, ruskog, bugarskog, makedonskog); na primjer: Jesenjin, Nikolaj Gogolj, Lav Tolstoj, Janevski, Gligorov itd.
– Imena stranih gradova, zemalja i druga geografska imena pišu se fonetski ako su već dugo prilagođena duhu našeg jezika, na primjer: Beč, Venecija, ali nije netačno napisati npr.: New York, Tesaloniki, Paris.
Neke razlike između bosanskog i hrvatskog jezika
U bosanskom jeziku sintagme se ne rastavljaju drugim riječima.(Sintagme su izrazi koji se sastoje od dvije ili više riječi.)
Na primjer:
Hrvatski: “Ministar je vanjskih poslova otputovao u službenu posjetu.”
Bosanski: “Ministar vanjskih poslova otputovao je u službenu posjetu.”
U bosanskom jeziku godine se pišu sa tačkom jer je to redni broj.
Na primjer: 25.02.2002. (izgovara se: dvadesetpeti drugi dvije hiljade druge)
Kad se navodi datum, i dan i mjesec su u istom padežu.
Na primjer:
Pogrešno: “Predstavnik je došao prvi januara ove godine.”
(prvi = nominativ, januara = genitiv)
Ispravno: “Predstavnik je došao prvog januara ove godine.”
(prvi = nominativ, januar = nominativ)
U bosanskom jeziku glagoli ne završavaju na slovo “t” :Pogrešno: “Dobit će poklon.”
Ispravno: “Dobiće poklon.”
Riječ “što” u bosanskom jeziku se drugačije upotrebljava nego u hrvatskom :Hrvatski: “Za što si mijenjao knjigu ?”
Bosanski: “Za šta si mijenjao knjigu ?”
U nekim slučajevima upotreba je ista: Hrvatski : “Sve što si napisao.”
Bosanski : “Sve što si napisao.”
Hrvatski: oprosti
Bosanski: izvini
Tu dolazi do iskrivljavanja pri govoru:
Pogrešno: “On se izvinuo.”
Ispravno: “On se izvinio.”
U hrvatskom se ne kaže izvini, jer im je to sinonim za izvinuti (u zrak), oni kažu: oprosti.
Neke bosanske i hrvatske riječi iz informatike:računar – računalo
kompjuter – kompjutor
tastatura – tipkovnica
sedmica – tjedan
štampač – tiskač
funkcioner – dužnosnik
štampa – tisak
tačka – točka
bajrak – barjak
ustrajna – opstojna
porijeklo – podrijetlo
upotreba – uporaba
efektivan – učinkovit
faktor – čimbenik
zloupotreba – zloporaba
Neke razlike između bosanskog i srpskog:
Srpski – Bosanski:ovde – ovdje
dve – dvije
obe – obje
deo – dio
gde – gdje
reč – riječ
sme – smije
Često se pogrešno kaže:“Idem kod ljekara”, a treba reći: “Idem ljekaru” ili “Idem doktoru.”
U mnogim dijelovima Bosne piće pivo je ženskog roda pa kažu piva, npr:
“Daj mi dvije pive.”, a treba “Daj mi dva piva.”
Također je česta sljedeća pojava:Pogrešno: “Imaš li šta za glavobolju?” (kao da čovjek želi glavobolju), a
Ispravno: “Imaš li šta protiv glavobolje?”
ili još gore:
“Imaš li šta za glavu?” (za glavu je i kapa, šampon)
Učestali su arhaizmi: “svako malo” – često, “dočim” – međutim.
Iz rata je ostala fraza:“odradili smo to” – što je malo neprirodno, ispravnije je reći: obavili smo, završili smo itd.
Izvor: Helga Kanzler
Ispravke i dodatak: Ing. Salih Čavkić.