Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri žudnje života za samim sobom.
Dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav,
ali ne svoje misli,
jer oni imaju vlastite misli.
Možete pružiti dom njihovim tijelima,
ali ne i njihovim dušama,
Jer njihove duše borave u kući budućnosti,
koju vi ne možete posjetiti, čak ni u snovima.
Možete nastojati biti poput njih,
ali ne pokušavajte njih učiniti nalik sebi.
Jer život se ne kreće unatrag niti se zadržava u prošlosti.
Vi ste lukovi iz kojih vaša djeca poput živih strijela polijeću naprijed. Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti
i On vas savija svojom moći
kako bi Njegove strijele letjele brzo i daleko.
Budite sretni što vas Strijelac savija;
Jer kao što voli strijelu koja leti,
isto tako voli luk koji miruje.”
Khalil Gibran
Odabrala: Azra Pandur