Sticanje predmatematičkih i matematičkih znanja započinje vrlo rano.
Istraživanja pokazuju da već i kod beba starih 6 mjeseci možemo uočiti neka od tih znanja.
Bebe su sposobne uočiti jednakost ili razliku među skupovima koji imaju do četiri elementa.
Tokom druge godine života djeca nauče nazive brojeva, roditelji ili nane ih spominju penjući se s mališanima uz stepenice, odbrojavaju korake u šetnji, recitiraju brojalice. Tokom treće godine počinje stvarno učenje brojenja.
Iako odraslima zvuči sasvim jednostavno, brojenje je složena aktivnost koja uključuje čitav niz načela:
načelo pridruživanja jedan prema jedan – svakom predmetu može se pridružiti samo jedan broj
načelo ordinalnosti – brojevi su poredani od manjeg prema većem
načelo kardinalnosti – zadnji izgovoreni broj predstavlja ukupan broj predmeta u skupu
načelo prebrojivosti – bez obzira koliko je elemenata u skupu, oni se mogu prebrojiti
načelo nevažnog redoslijeda – promjena redoslijeda pridruživanja brojeva ne mijenja ništa – može se početi brojati s bilo koje strane
načelo konzervacije – bez obzira na prostorni raspored, broj predmeta je stalan
načelo tranzitivnosti – stalnost usporedbi između tri ili više predmeta – ako je Alma viša od Edine, a Edina je viša od Alme, onda je i Nina viša od Alme .
načelo reverzibilnosti – razumijevanje reverzibilnog odnosa zbrajanja i oduzimanja, dakle nekom skupu dodamo i odmah oduzmemo isti broj, stanje se ne mijenja.
Načela brojenja ne usvajaju se istovremeno, tako tek četverogodišnjaci razumiju da je broj elemenata u skupu jednak zadnjem broju izrečenom tokom brojanja, a u dobi od četiri do pet godina djeca postaju sposobna odgovoriti „Što je više: npr. pet ili šest jabuka?“
Razvoj matematičkih kompetencija djece
Naša je uloga pomoći djetetu da nadograđuje postojeće znanje, osigurati atmosferu u kojoj rasprava pomaže u izgradnji djetetovih znanja, pripremiti manipulativne materijale i planirati aktivnosti koje će potaknuti razvoj operativnog mišljenja djeteta.
Mnoštvo materijala u našem okruženju, zajedno sa dječjom radoznalošću, potiče dijete na istraživačko spoznajne aktivnosti, na usvajanje sve složenijih sistema, pa tako i sistem matematičkih pojmova.
Matematička kompetencija razvija se poticanjem djeteta na razvijanje i primjenu matematičkog mišljenja u rješavanju problema,u različitim aktivnostima i svakidašnjim situacijama (Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj, 2014.). Svi početni matematički pojmovi izraz su količinskih i prostornih odnosa te osobina predmeta i pojava iz materijalnog svijeta koji okružuje dijete i u kojemu ono može djelovati, stjecati iskustva, rješavati probleme i sl. te na taj način shvaćati matematičke pojmove i relacije.
1. RAZVOJ PROSTORNE ORJENTACIJE I SHVAĆANJE PROSTORNIH ODNOSA
Kroz igru dijete određuje položaj predmeta s kojim manipulira: u, na, naprijed, nazad, gore, dolje prema složenijima ispod, između, lijevo, desno.
2. RAZVIJANJE POJMOVA VREMENA I VREMENSKIH ODNOSA
Ustaljenim rasporedom i redom dnevnih aktivnosti pomažemo djetetu strukturirati znanje o vremenu i izgrađivanju vremenske orjentacije. Dijelove dana, ali i dane u tjednu djeca postupno usvajaju poticanjem na složenije aktivnosti i primjerenim didaktičnim sredstvima. Vremenske relacije vezane uz godišnja doba i važne datume, djeca usvajaju obilježavanjem važnih datuma kroz godinu jer na taj način djeci pomažemo povezati određeni događaj, npr. dane kruha uz jesen, Božić na zimu i sl., sa određenim godišnjim dobima.
3. OBLICI, VELIČINE, MJERENJE I MJERE
Istraživanjem materijala i kroz igru djeca uočavaju, točno imenuju, uspoređuju oblike materijala i usvajaju pojmove: okruglo, uglato, trokut, valjak itd.
Isto tako razlikuju i imenuju pojedine veličine i formiraju pojmove: veće, manje, duže, kraće, teže, lakše itd.
4.GRUPIRANJE PREDMETA PO NEKOM KKRITERIJU, KLASIFIKACIJA
prema obliku, boji, veličini
prema kvantitativnim odnosima: jedan, mnogo
prema količini: jednako, manje više
Poticanjem djeteta na klasificiranje dijete usvaja mnoge matematičke pojmove, ali i načela brojenja.